Dvije slike, obje nastale 1907. godine, mogu se prikladno uzeti kao početna točka umjetnosti 20. stoljeća. To su Matisseov “Plavi akt” i Picassove “Gospođice iz Avignona”; a obje ove temeljne, revolucionarne slike predstavljaju aktove. Razlog leži u tome što pobuna umjetnika 20. stoljeća nije bila usmjerena protiv akademizma - to su već bili postigli impresionisti. Njihov je revolt bio usmjeren protiv doktrine (s kojom su se impresionisti prešutno složili) da umjetnik ne treba biti ništa više od osjetljive i dobro upućene kamere. Upravo elementi simboličnosti i apstraktnosti zbog kojih je akt bio neprikladna tema za impresioniste, preporučili su ga njihovim nasljednicima. Kad se umjetnost ponovo počela baviti više konceptima no doživljajima, akt je bio prvi koncept koji pada na pamet.
Kenneth Clark: The Nude, Princeton, New Jersey
Francuski pjesnik Paul Valery jednom je zamijetio da je akt za likovnoga umjetnika ono što je tema ljubavi za pjesnika. Ljudsko se tijelo, podvrgnuto različitim kanonima fizičke ljepote i doživljeno kroz raznolike filozofske i estetičke interpretacije, od početaka likovnih umjetnosti pojavljuje kao jedan od osnovnih motiva u umjetničkim djelima. I na zagrebačkoj je Akademiji od njezina osnutka crtanje akta bilo jedan od temeljnih predmeta, a od početka su se nabavljale i publikacije na tu temu.
Od starijih izdanja možemo istaknuti mapu koju je sastavio Heinrich Eickmann (naveden kao Maler und Akademischer Lehrer) pod nazivom Akte: Kunststudien über den Nackten Menschlichen Körper, a izašla je 1900. u Berlinu i New Yorku. Mapa ima 120 fotografija u svjetlotisku koje prikazuju pojedinačne figure i skupine.
Zanimljiva je i mapa pod nazivom La Beaute Feminine, koju je sastavio E. de Chavannes, s 55 fotografija ženskog akta
Od novijih publikacija tu je ponajprije niz knjiga koje uz reprodukcije poznatih djela interpretiraju prikaz akta kroz povijest umjetnosti, nastojeći šire teorijski istražiti njegovu pojavu, značenje i doživljaj, pri čemu je poseban akcent stavljen na razdoblje od kraja 19. stoljeća do suvremenih dana. Akt u hrvatskoj umjetnosti predstavljen je kroz nekoliko izložbenih kataloga.
Akt u užem smislu proširuje se nadalje u srodna područja, odnosno ona koje se vežu uz specifičnije prikaze ljudskog tijela, primjerice u sportu ili u erotici, u skulpturi i fotografiji, ili posebice kroz neki motiv (kupačice, ležeći akt).
Temi akta je u širem kontekstu blisko i istraživanje ljudskog tijela i njegove uloge u suvremenoj umjetnosti, te se više publikacija bavi tim aspektom umjetničkog iskaza.
Konačno, ljudsko tijelo, predstavljanje i doživljaj tijela u društvu i medijima te odnos prema spolu i rodu, šire se propituju i u značajnim kulturološkim studijama.
Uz opće preglede raspolažemo i monografijama autora koji su dali najzanimljivije prikaze te teme: od antičke skulpture i klasika slikarstva poput Dürera, Michelangela, Rembrandta, Rubensa, Tiziana do modernih autora poput Degasa, Renoirea, Schilea, Maillola, Rodina, te suvremenijih Roberta Mappletorpa, Mana Raya, Francisa Bacona, Balthusa, Luciana Freuda, Stanleya Spencera, Philipa Pearlsteina, Jenny Saville, Marlene Dumas i mnogih drugih.
Izbor naslova: