Za arhetipskog umjetnika crtež je bio prvi medij kroz koji je prisvajao svijet i otisnuo se u njemu. Za današnjega je i način rekonstrukcije viđenoga i postupak samorazjašnjenja i mjesto komunikacije. Odmaknuo se pritom od tradicionalne definicije linearnog traga na ravnoj podlozi i postao pojam generičke sile koja obuhvaća i trag i prazninu papira, uvodeći ih iz ničega u postojanje. Crtež se više ne doživljava kao puka tehnika ili vještina ruke, već ponajviše kao transmiter energije: ono što prenosi vitalni objekt u prostoru u vitalitet objekta na papiru, doživljaj ili ideju u gestu, pokret u trag.
Unatoč vrlo širokom shvaćanju pojma, crtež i dalje počiva u osnovi umjetničkog djela. Doživljaji i zamisli kroz njega se oblikuju, razvijaju i metamorfoziraju.
Crtež je, tradicionalno, i pojam uz koji se veže ideja likovnog školovanja, a crtačka vještina i danas se drži nečim što treba njegovati i razvijati tijekom likovnog studija. Stoga i knjižnica ALU u svom fondu posjeduje niz knjiga koje pokrivaju vrlo širok raspon tema vezanih uz crtež.
Najstarije publikacije uglavom obuhvaćaju preglede radova velikih majstora te kataloge izložaba posvećenih crtežu. Posebna skupina publikacija bavi se pak klasičnim akademskim crtežom, što je tradicija koja se još uvijek njeguje u početku školovanja na ALU, koja se uvijek smatrala iznimno uspješnom «crtačkom» akademijom.
Novije knjige bave se suvremenim interpretacijama crteža te su neke posvećene i njegovim specifičnim aspektima, primjerice serijalnosti, skici ili crtežima kipara.
Tu su, naravno, i monografije mnogih majstora crteža, od Durera, Rembrandta, Leonarda, Michelangela i Holbeina, preko Ingresa, Degasa, Matissea, Kate Kollowitz, Schielea, do suvremenih autora : Petitbonea, Janssena, Kitaja, Kentridgea i drugih. Također se mogu pronaći katalozi domaćih umjetnika koji su poznati po svojim crtačkim vještinama.
Zanimljivije publikacije posvećene crtežu: