Odnos prema prikazu ljudskog lika mijenjao se kroz povijest te je portret, osim postizanja nekog stupnja sličnosti, imao različite uloge, a naglasci su stavljani na raznovrsne aspekte. Mogao je određenu osobu prikazati kao utjelovljenje moći (egipatski faraoni), istaknuti njezinu reprezentativnu ulogu (Van Eyckov kancelar Rolin kao crkveni patron), prikriveno kritizirati (Goya: Karlo IV. i njegova obitelj), idealizirati osobne crte (Joshua Reynolds), naglasiti minuciozne detalje odjeće i scene, što nosi i neko simboličko značenje (Hans Holbein), uhvatiti trenutak u kojem se izrazito otkriva ljudski karakter ili stanje (Frans Hals), iskazati odnos između umjetnika i portretiranog (Gericault), prikazati neku osobu u svakodnevnom ili obiteljskom okružju (Degas, Renoir) te istaknuti još mnoge druge aspekte nečije osobnosti.
U moderno doba neki su portreti obilježili čitava likovna razdoblja, kao u hrvatskoj umjetnosti Bukovčevi ili u Austriji Klimtovi. Neki su od njih značajni međaši u povijesti umjetnosti (Tartaglijin autoportret), jer ne unose samo novost u temu kao takvu, već istražuju i mijenjaju sam likovni jezik (portret gospođe Matisse ili Picassovi portreti).
Uz akt, portret je zacijelo tema koja se najviše veže uz likovno školovanje, pa su publikacije koje donose pregled portreta kroz povijest u većem broju zastupljene u knjižničnom fondu. Najstariji je katalog izložbe iz 1938. godine.
Naglasak je ipak na suvremenom portretu, koji pokazuje izuzetno bogatstvo iskaza i pristupa, a ne ograničava se na postizanje sličnosti i prikaz osobnosti, već često postavlja i šira pitanja o identitetu, socijalnom statusu i ulozi, mogućnosti komunikacije i poznavanja, osobnim životnim markerima, odnosu suvremenog i tradicije u umjetnosti, ulozi društvenih ikona, o kulturnim nasljeđima i određenjima te mnoga druga.
Kao blisku ali zasebnu skupinu publikacija možemo izdvojiti one koje se bave ljudskom figurom u slikarstvu, gdje ona može imati i portretna obilježja ili se preklopiti s temom akta, no karakteristično je da se kroz nju općenito iskazuju temeljna egzistencijalna pitanja, odnosno donosi neki oblik introspekcije ili istraživanja osobnog identiteta.
Jedna skupina izdanja posvećena je posebno autoportretu.
Dakako, knjižnica posjeduje monografije autora koji su dali značajan doprinos portretnom slikarstvu; od starijih (Durer, Velasquez, Rembrandt itd.), preko modernijih (Kokoschka, Francis Bacon, Andy Warhol) do suvremenih autora (Chuck Close, Luc Tuymans, Lucian Freud, Alice Neel, Alex Katz, Stanley Spencer i drugi).
Zanimljivija literatura: