Poznato je i mnogo puta isticano značenje Miroslava Kraljevića za hrvatsku modernu umjetnost. Iako je umro s jedva navršenih 27 godina (1885. – 1913.) i priredio samo jednu samostalnu izložbu u Salonu Ulrich, još je za života zamijećen kao važna likovna pojava. O tome svjedoči i monografija koja je tiskana 5 godina po njegovoj smrti, a koju autor, dr. Artur Schneider, započinje riječima:
„Pojava Miroslava pl. Kraljevića osobita je u povijesti naše mlade likovne umjetnosti. Nažalost je ranom smrću, koja ga pokosi u dvadeset i sedmoj godini života, njegovo umjetničko djelovanje bilo ograničeno na kratko razdoblje od dvije, tri godine. Ali i u ovo kratko vrijeme nastala su djela, koja možemo punim pravom ubrojiti medju najbolja sveukupne naše dojakošnje likovne umjetnosti. Kraljević je prvi naš umjetnik, koji je misaono i svijesno a ne tek spoljašnjim načinom usvojio osnovna načela moderne umjetnosti.“
Monografija je iznimno vrijedna, jer osim četrdeset i sedam autotipija, sedam fototipija i tri kromotipije, sadrži i dva izvorna drvoreza Miroslava Kraljevića. To su Obožavanje ljepote i Kokote.
Monografija je štampana u četiri stotine numeriranih primjeraka. Primjerak u Knjižnici ALU nosi broj 28.
Klišeji i štampa Zemaljske tiskare
Izdanje "Savremenika", Zagreb, 1918.
Miroslav Kraljević