Slika prije radova
Proba čišćenja
UV snimak prije radova
Detalji nakon čišćenja
Čišćenje u tijeku
Radovi retuša u tijeku
Slika nakon radova
Vukovar 2010
U galeriji 2011
Kopački rit 2012
Terenska nastava u Osijeku
Terenska nastava/restauratorska praksa u Galeriji likovnih umjetnosti Osijek
Uvod
Na zamolbu Galerije likovnih umjetnosti Osijek trebalo je za izlaganje na studijsko - tematskoj izložbi Likovna baština grofova Pejačević pripremiti sliku Obitelj Pejačević u perivoju virovitičkog dvorca, autora Johanna Gotlieba Friedricha Liedera. Konzervatorsko-restauratorski radovi na slici provedeni su u sklopu terenske nastave Odsjeka za konzerviranje i restauriranje umjetnina Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Koliko su studenti usvojili teoretska i praktična znanja i vještine, najbolje je moguće sagledati upravo na višednevnoj ili višetjednoj terenskoj nastavi, izvan matične ustanove.
Za ovu terensku nastavu su sredstva najvećim dijelom bila osigurana u programu financiranja Muzejsko-galerijske djelatnosti Ministarstva kulture RH. Na osnovu rezultata preliminarnih istražnih radova 2009. godine, koje je provela voditeljica radova i mentorica terenske nastave Tamara Ukrainčik, osmišljen je plan i program radova koji će se moći provesti obzirom da se studenti prvi put susreću sa slikom takve problematike i za njih, do tada, neuobičajeno velikog formata. Na slici je radilo osamnaest studenata viših godina studija, slikarskog smjera. Cilj programa bio je prikazati im sve specifičnosti u radu vezane za zaštitu građe muzejsko-galerijskih ustanova u Hrvatskoj, i šire. Očekivani rezultat programa bio bi u kvalitetnom odnosu, sada studenata, a u buduće konzervatora/restauratora, prema predmetima/umjetninama koje se nalaze u vlasništvu muzeja i galerija.
Identifikacija materijala i zatečeno stanje slike prije konzervatorsko-restauratorskih radova
Slika Obitelj Pejačević u perivoju virovitičkog dvorca autora Johanna Gotlieba Friedricha Liedera najveći je skupni portret u GLUO i ujedno najveća slika u galerijskom fundusu (285 cm x 398 cm). Izvedena je tehnikom ulja na platnu, a datira iz 1811.godine. Inventarski broj slike je GLUO S-460. Signatura autora je lijevo dolje, Lieder F. 1811.
Nosilac slike je platno, grublje strukture sa jednostavnim platnenim vezom - ukrštenim prepletom. Gustoća tkanja je 20 x 20 po cm2. Platno je vidljivo na porubu slike, dublirano je smolno-voštanom smjesom na sekundarno laneno platno slične strukture i finoće. Iz tog razloga nije moguće vidjeti stanje originalnog platna jer je ono zakriveno dublirnim platnom, koje je kao što se može utvrditi sa strane poleđine slike, u dobrom stanju, bez lociranih oštećenja, nema vidljivo prisutnih mikroorganizama, plijesni, gljivica, niti drugih bioloških uzročnika propadanja. Spojeno je iz tri komada, po visini slike, svaki dio širine cca 130 cm. Osnova je kredno–tutkalna, bijele boje, nanesena u tankom nanosu do ruba slike. Vidljiva je na mjestima ispod lazurno slikanog oslika. U sloju osnove moguće je raspoznati zakite, nastale tijekom prethodnih restauratorskih intervencija, izvedene u dva tehnološko različita materijala. Bijeli kredno-tutkalni kit (vjerojatno dodatno vezan i uljem) je u dobrom stanju, čvrst i stabilan. Tonirani kredno-voštano-smolni-raznobojni kitovi su na mnogim mjestima naneseni preko postojećeg originalnog slikanog sloja, a mjestimice su ispod nivoa originalnog oslika.. Slikani sloj uljane boje čvrsto prianja uz osnovu, tek je na pojedinim mjestima malo odignut, od osnove i nosioca. Prekriva ga potamnjeli retuš i preslik izveden u uljenoj boji. Postojeći slikani sloj je u dobrom stanju, a većim dijelom nedostaje gdje i sloj osnove. Cijela površina slike je ispunjena umreženim, većinom sušećim krakelirama koje upotpunjavaju estetsko-likovni dojam sagledavanja cijele slike. Pretpostavka je da je kao vezivo boje korišteno makovo ulje. Zaštitni sloj na slici je vjerovatno damar lak, bez sjaja. Jako je požutio i potamnio, a na njemu je zamjetan sloj prašine i prljavštine. Potpuno je promijenio izgled boja i detalje na slici učinio nejasnima. Obzirom da je neosporno da je slika restaurirana, to sigurno nije izvoran lak. Nemarno je nanesen, mjestimice su vidljivi debeli požutjeli tragovi „curaka“. Platno je industrijskim je čavlima pričvršćeno za podokvir, koji je je u dobrom stanju izveden od drva jelovine. Prekriven je slojem prašne. Prisutni su svi klinovi, u dobrom su stanju, a pretpostavka je da nije iz vremena nastanka slike. Slika se nalazi u prostoru sa zadovoljavajućim mikroklimatskim uvjetima.
Rezultati preliminarnih istražnih radova 2009. godine i konzervatorske postavke
Na snimcima detalja zatečenog stanja slike, mogu se vidjeti postojeća oštećenja, odnosno mjesta starih retuša i preslika. Na UV-snimcima vidi se da je retuš mjestimice ispod sloja laka te na sloju laka. Izvedene su probe čišćenja. Planirano je da se probama čišćenja sustavno pristupi kada studenti dođu slijedeće godine, pa su sonde izvedene samo na dva mjesta. Iz istog razloga nisu uzeti niti mikro uzorci slojeva slike. Utvrđeno je da originalni slikani sloj nije topljiv te je moguće stari neadekvatni potamnjeli retuš, preslik i lak,ukloniti bez opasnosti po njega. Slika je čvrsta i stabilna.
Skidanje slike sa podokvira, namatanje na bubanj, prijevoz do radionice Odsjeka, ekstrahiranje voska, dubliranje sa materijalom koji bi bio prihvatljiv prema današnjim standardima struke, povratak u galeriju te ponovno napinjanje na podokvir samo bi bio nepotreban stres za sliku. Stoga je odlučeno da ne treba mijenjati tehnologiju prethodnog restauratorskog postupka, već joj se treba prilagoditi. Slika je dobro napeta na podokvir, koji je u zadovaoljavajućem stanju. Stoga se neće izmjestiti, a radovi će izvoditi u galeriji.
Konzervatorsko-restauratorski radovi od 2010. do 2013.godine, i rezultati
Prema prethodno utvrđenom planu, sa prvom grupom studenata uzeti su skalpelom mikro uzorci stratigrafskih slojeva slike s ukupno sedam mjesta te uzorak platna s ruba slike. Uzet je uzorak voštano-smolnog kita. Napravljene su probe skidanja površinske prašine, prljavštine, laka, preslika i retuša slijedećim otapalima, i kombinacijama otapala; venecijanski sapun 1:5 u white spiritu i marsejski sapun 1:5 u white spiritu su dali minimalne, gotovo nikakve rezultate, uklonjeno je tek nešto od površinske prljavštine: Špirit; dobro uklanja lak, nešto slabije preslik i retuš, isto se ponaša i etanol, a postupak je potrebno ponoviti više puta; aceton; dobro i brzo uklanja lak, no preslik i retuš ne u potpunosti. Mjesta su istovremeno tretirana i white spiritom. Kao što je i preliminarno utvrđeno, najboljom se pokazala smjesa acetona i špirita (1:1) u kombinacijom sa white spiritom. Nakon probi je uslijedilo čišćenje i te godine je sa slike uklonjeno cca 40 % požutjelog laka, retuša i preslika. Mjestimice je čišćenje izvođeno i mehanički, skalpelom. 2011. godine, novoj grupi studenata su prezentirani rezultati dotadašnjih radova (kao što su i posljednjoj grupi studenata, koji su sudjelovali u ovom programu, prezentirani svi radovi do njihova dolaska 2012. godine), te je nastavljeno sa čišćenjem. Na dijelovima gdje je to bilo potrebno podlijepljen je nestabilan slikani sloj, reaktiviranjem voštano-smolne mase iz prethodnog restauratorskog zahvata, uz pomoć toplinske špahtle. Tijekom čišćenja locirano je nekoliko nedostataka u nosiocu, koja prije nisu bila vidljiva zbog debelo nanesenog sloja starog kita. Uklonjeni su i stari kitovi koji su bili naneseni preko sačuvanog originalnog slikanog sloja, benzinom i mehanički. Očišćena slika je izolirana 3 %-tnim slojem damara u terpentinu. Izvršene su nadoknade u sloju nosioca, uljepljivanjem komadića platna ljepilom Lascaux HV 498. Stari postojani kitovi su obrađeni i dovedeni u nivo sa slikanim slojem, a tamo gdje je bilo potrebno naneseni su novi. sintetski voštano-smolni kitovi. Nakon izolacije kita 5%-tnom otopinom šelaka u špiritu, slika je premazana još jedanput tankim slojem 3%-tne otopine damara u terpentinu. Uslijedile su probe retuša. Iako je uobičajena praksa na Odsjeku da se retuš izvodi akvarelom, odlučeno je da će se izvodi Mowilith 20 vezivom i pigmentima Kremer, zato što akvarel nije dovoljno pokrivan u odnosu na stare obojene voštano-smolne kitove, dok su rezultati postignuti retuširanjem Mowilithom zadovoljavajući. 2012. godine uklonjena je prašina sa poleđine slike i podokvira, izvodi se retuš, vrše se probe lakiranja (7, 10, i 15 % damar laka uz dodatak bijeljenog voska, u terpentinu), a u 2013. radovi se privode kraju. Slika je zaštićena 10 %-tnim slojem damar laka u terpentinu te na kraju sjajnim Schminke lakom u spreju koji štiti sliku od žućenja. Vođena je pisana, grafička i foto-dokumentacija prije, u tijeku i nakon radova. Na žalost, u završnoj fazi radova, nisu sudjelovali studenti koji su bili sudionici prve grupe; iz razloga što su tada ili već diplomirali pa nisu više bili na Odsjeku, ili su bili u tijeku izrade svog diplomskog rada. No, bilo je moguće na završnoj izložbi studenata putem izloženih postera vidjeti rezultate svih faza radova. Konzervatorsko-restauratorski radovi prve grupe studenata prezentirani su na 8. konferenciji studenata konzervacije-restauracije održanoj 2011. godine u Zagrebu a u završnoj fazi na Prvom nacionalnom kongresu konzervatora-restauratora u 2012. godine u Splitu.
Rezultatima stratigrafske analize mikropresjeka(dr.sc. Domagoj Mudronja, HRZ), potvrđeno je da je slika prethodno restaurirana u više navrata, jer je potvrđeno postojanje sloja preslika Mikroskopskom analizom vlakna( dr.sr. Edita Vujasinović, TTF) utvrđeno je da je originalan nosilac kudjelja. Analizom tankoslojne kromatografije (dr.sc. Domagoj Šatović), može se potvrditi da je sastavna komponenta kita iz prethodnog restauratorskog zahvata bio pčelinji vosak.
Zaključak
Konzervatorsko-restauratorske radove na umjetnini određuju postavke, a one su usko vezane uz materijal, i za uvjete u kojima se umjetnina nalazi. Idealno bi u nastavi bilo raditi na manjim objektima, sukladno postojećoj satnici kolegija, no tijek radova nije moguće uvijek predvidjeti na početku. Ponekad više studenata iste generacije zajedno izvodi radove na jednom objektu, ili se radovi na jednom objektu provlače kroz nekoliko generacija, kao što je slučaj i sa ovom slikom velikog formata iz osječke galerije. Iako je i prije, zbog veličine slike i opsega radova, bilo jasno da se na slici neće moći provesti radovi sa istim studentima kroz sve faze, ova praksa je svim sudionicima bila izuzetno vrijedno iskustvo. Budući konzervatori/restauratori izravno su sudjelovali u zahvatima na umjetnini te u neposrednom kontaktu s prirodnom i kulturnom okolinom objekta usvajali teoretska i praktična znanja i vještine.