|
Važan segment studija je restauratorska praksa koja se odvija na objektima na terenu |
||
|
U nastavi se radi na objektima baštine iz različitih muzeja ili zbirki |
Studenti sudjeluju u istraživanjima i kritički tumače rezultate |
|
|
|
Studenti stječu likovne vještine i znanje o tehnologijama i materijalima |
|
Integrirani sveučilišni
preddiplomski i
diplomski studij
Konzerviranje i
restauriranje
umjetnina
Studij konzerviranja i restauriranja umjetnina koncipiran je kao integrirani studij u trajanju od pet godina (10 semestara) tijekom kojega se stječe 300 ECTS bodova. Studij ima dva usmjerenja: slikarsko (RS) i kiparsko (RK)
Studenti se kroz studij obrazuju u stručnjake koji će djelovati na konzervatorsko-restauratorskim poslovima – dokumentaciji, istražnim i preventivnim radovima, te konkretnim konzervatorsko-restauratorskim zahvatima. Studijski predmeti mogu se podijeliti na više grupa: grupa predmeta iz likovnih disciplina (kao što su slikarstvo, crtanje i kiparstvo); grupu predmeta iz tehničkih i prirodnih znanosti, zatim društvenih i humanističkih znanosti, te predmeta iz područja konzerviranja-restauriranja kamena i arhitektonske plastike, polikromirane drvene skulpture, štafelajnih slika i zidnih slika.
Studenti kroz obrazovni proces razvijaju likovni senzibilitet i vještine te stječu teorijsko znanje o materijalima, tehnikama i tehnologijama likovnog postupka. Studenti ujedno svladavaju znanstvenu metodologiju rada kako bi razvili sposobnosti za rješavanje složenih problema konzerviranja-restauriranja kao cjelovitog procesa, korištenjem istraživanja i kritičkim tumačenjem rezultata istraživanja. Nastava se u prve dvije godine sastoji od općih likovnih i prirodoslovnih kolegija te kolegija iz povijesti umjetnosti. Krajem druge godine započinje program nastave iz područja konzerviranja-restauriranja umjetnina koji se tijekom studija provodi kroz predavanja, vježbe i seminare, te kroz praksu unutar radionica Odsjeka ili na terenu. U trećoj i četvrtoj godini studija kolegiji su usmjereni k potrebama konzervatorsko-restauratorske struke. Nakon treće godine studenti mogu procijeniti stanje i utvrditi razloge promjena na umjetninama, stječu znanja o karakteristikama materijala, mogu prezentirati program konzervatorsko-restauratorskih radova, rade u timu i sudjeluju u zajedničkim projektima. Nakon četvrte godine studenti znaju rekonstruirati nedostatke u svim slojevima umjetnine, samostalno vode dokumentaciju i samostalno prezentiraju konzervatorsko-restauratorske radove na umjetnini. Peta godina je potpuno posvećena diplomskom radu. Studenti procjenjuju oštećenja, planiraju, određuju i primjenjuju potrebne zahvate, te odlučuju o potrebnim analizama.
Nastava se odvija u zgradama ALU u Zamenhofovoj ulici 14, u Ilici 85 i na Jabukovcu 10, te kroz restauratorsku praksu na djelima kulturne baštine u Zagrebu i na terenu diljem Republike Hrvatske.
Završetkom studija stječe se akademski naziv magistar/magistra konzerviranja i restauriranja umjetnina (mag. art./MA), a studenti stječu sljedeće kompetencije:
ZNANJE I RAZUMIJEVANJE:
- prepoznavanje, klasificiranje i opis glavnih povijesno-umjetničkih razdoblja i obilježja umjetničkih pravaca,
- definiranje i razumijevanje općih načela teorije restauriranja i konzervatorsko-restauratorske etike kao i identificiranje metoda restauriranja tijekom povijesti te
- razumijevanje i provedba procesa nastajanja umjetničkog djela.
PRIMJENA ZNANJA I RAZUMIJEVANJE:
- primjenjivanje i vladanje likovno-umjetničkim vještinama,
- prepoznavanje i analiziranje konstruktivnih materijala i procesa degradacije kroz koje prolaze starenjem
- istraživanje, identificiranje i datiranje povijesnih i suvremenih materijala i tehnika te
- prepoznavanje ambijentalnih uvjeta u kojima se nalazi objekt te kategoriziranje, opisivanje i interpretiranje njihova utjecaja.
ZAKLJUČIVANJE I RASUĐIVANJE:
- istraživanje, selektiranje, vrednovanje, analiziranje i interpretiranje povijesnih i drugih podataka koji govore o povijesti djela/objekta baštine,
- identificiranje, analiziranje, dokumentiranje i interpretiranje uzroka propadanja djela/ objekta,
- sintetiziranje podataka o djelu te osmišljavanje i provedba plana i programa radova na objektu,
- odabir i primjena optimalne metode u skladu s načelima konzervatorsko-restauratorske etike,
- planiranje, koordiniranje i izvođenje konzervatorsko-restauratorskoga postupka te
- planiranje primijenjenih znanstvenih analiza, interpretiranje i vrednovanje rezultata istraživanja koje je izveo netko drugi.
KOMUNIKACIJA:
- komunikacija i suradnja sa stručnjacima iz srodnih disciplina koji sudjeluju u zaštiti objekata baštine te
- prezentiranje i argumentirano obrazlaganje vlastitih projekata, tijeka postupka, odabranih metoda i rezultata.