Dan Graham, Two Adjacent Pavilions, 1978-81,
Kröller-Müller Museum's sculpture park
Dan Graham, Public Space/Two Audience, 1976
Muzej suvremene umjetnosti, Avenija Dubrovnik 17, Zagreb
Dvorana Gorgona, 17. ožujka 2015. u 19.00 sati
Predavanje je na engleskom jeziku. Ulaz je slobodan.
Dan Graham predstavit će svoje dugogodišnju uspješno umjetničko djelovanje, govorit će o svojim nadahnućima, motivima, pogledu na svjetsku umjetničku scenu.
Tijekom pedeset godina djelovanja, kao jedan od pionira konceptualne umjetnosti, Dan Graham izveo je niz performansa, instalacija, video i fotografskih radova, te na intrigantan način spaja umjetnost s arhitekturom. Usto, povremeno djeluje kao kustos i pisac eseja o umjetnosti, glazbi, dizajnu i arhitekturi.
Umjetničku karijeru započinje 1964. u dobi od 22 godine, kada osniva vlastitu galeriju John Daniels u New Yorku u kojoj izlaže djela danas najpoznatijih američkih umjetnika minimalista: Carla Andrea, Sol LeWitta, Donalda Judda, Roberta Smithsona i Dana Flavina. No, njegovo zanimanje za umjetnost nadilazi isključivo formalnu sferu čistih oblika i ubrzo, 1965. i sam počinje djelovati kao konceptualni umjetnik koji umjetnost definira kao “društveni znak”. Njegov rad Homes for America(1966-1967) kojim se ubrzo proslavio, ostvaren je u formi časopisa kao serija fotografija praćenih tekstovima koji govore o odnosu privatne i javne arhitekture, monotoniji i otuđenosti stambenih naselja u američkim periferijama, te komentira načine na koji prostor utječe na ponašanje onih koji ga nastanjuju.
Od 1969. do 1978. usredotočuje se na performanse i video radove u koje nerijetko, istražujući odnos između tijela, jezika i subjektivnosti i vremenskog doživljaja prostora, uključuje publiku. U pojedinim video radovima koji nastaju od početka sedamdesetih dokumentira vlastite performanse kao što je glasoviti Performance/Audience/Mirror (1975), u kojemu umjetnik svoja istraživanja temelji na teoriji strukturalne lingvistike, posebice predavanjima psihoanalitičara Jacquesa Lacana. U pojedine instalacije Dan Graham inkorporira video, kako bi manipulirajući elektronskom slikom djelovao na promjenu gledateljeva tjelesnog iskustva (performans Present Continuous Past(s), 1974).
Uz to, od početka osamdesetih, autor je niza esejističkih dokumentaraca koji se bave društvenim temama i supkulturom mladih, a među kojima su najpoznatiji Rock My Religion (1983-1984) i Minor Treat (1983).
Njegove poznate rane instalacije poput Public Space/Two Audiences(1976) i Yesterday/Today (1975) inspirirale su ga na daljnje razrade odnosa prostora, ljudskog tijela, te odnosa promatrača i promatranog.
Od 1980-ih Dan Graham intenzivno počinje raditi na nizu samostojećih, skulpturnih objekata koje naziva paviljonima, a predstavljaju hibrid između kvazi-funkcionalne arhitekture i umjetničke instalacija. S tim paviljonima u kojima eksperimentira s perceptivnim iskustvima, služeći se materijalima koji pridonose stvaranju iluzije i osjećaju dezorijentiranosti, stječe svjetsku popularnost. Među njegovim paviljonima, osobito su poznati Two Way Mirror with Hedge Labyrinth (1989) i Two Way Mirror and Open Wood Screen Triangular Pavilion (1990). Sačinjeni su od staklenih panoa, ogledala i polu-zrcalnih stakala koja su istodobno reflektirajuća i transparentna, ali Graham nerijetko eksperimentira i optikom, koristeći konveksna zrcala („riblje oko“) i bazene s vodom koji reflektiraju interijer paviljona, posjetitelje, okoliš oko njih i nebo nad njima. Paviljoni, na razmeđu skulpture i arhitekture, ističu se vizualnom i spoznajnom refleksivnošću, te naglašavaju voajerske elemente oblikovanja u (pre)izgrađenom svijetu. Sam Graham svoje je staklene instalacije opisao kao „geometrijske forme koje nastanjuje i aktivira prisutnost promatrača, a stvaraju osjećaj nelagode i otuđenosti kroz stalnu igru između osjećaja uključenosti i isključenosti.“ Istodobno, Grahamova arhitektonska dostignuća pružaju jedinstveni užitak osviještenog, individualnog bivanja u svijetu, koje se opire kontroli korporativnih urbanih kompleksa.
Dan Graham rodio se 1942. u Urbani u Illinioisu, ali živi i radi u New Yorku. Imao je retrospektivne izložbe u nizu svjetskih muzeja, od SAD-a i Australije do Europe. Mnogo puta sudjelovao je na bijenalu u Veneciji te kasselskoj Documenti 5, 6, 7, 9 i 10 (1972, 1977, 1982, 1992, 1997). Dobitnik je mnogih nagrada, a 2010. primio je počasnu nagradu Američke akademije umjetnosti i književnosti.