ALU - INFORMACIJE - Dnevne;;informacije i;;obavijesti - Predstavljanje istraživanja Rodriga Queirósa

Rodrigo Queirós, doktorand na Fakultetu likovnih umjetnosti u Portu, predstaviti će svoj istraživački rad u Hrvatskoj u sklopu diskurzivnog programa doktorskog studija Likovne umjetnosti, 14. travnja 2025. u 19 sati u Velikoj predavaonici na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Rodrigo Queirós boravi na tromjesečnoj istraživačkoj rezidenciji u Hrvatskoj uz potporu portugalske vlade i u suradnji s Akademijom likovnih umjetnosti. Predstavljanje će moderirati voditelj doktorskog studija izv. prof. dr. sc. Josip Zanki i Petra Šarin, doktorandica na Fakultetu humanističkih i društvenih znanosti Sveučilišta Nova u Lisabonu.

Rodrigo Carneiro Queirós (r. 1994.) vizualni je umjetnik i osnivač galerije/ateljea „Caldeiras“ smještenog u Portu, Portugal. Njegov umjetnički rad postoji na sjecištu brojnih utjecaja i tehnika, fokusirajući se na reprodukciju, ready-made objekte i klasične teme prilagođene suvremenim kontekstima, a odvija se kroz slikarstvo, crtež, skulpturu, instalaciju, keramiku i grafiku. Također radi na scenografiji i umjetničkoj direkciji za kazališne i filmske projekte s kompanijama poput „Circolando“, „Devagar“ i produkcijskom kućom „Rua Escura“.

Ovo istraživanje temeljeno na praksi ukorijenjeno je u konceptu Gesamtkunstwerk (totalno umjetničko djelo) i nastoji stvoriti interdisciplinarne instalacije usredotočene na ideju „mjesta“, s posebnim naglaskom na urbana okruženja. Spajanjem umjetničkih i arhitektonskih pristupa, projekt ima za cilj generirati nove vizualne narative koji proširuju shvaćanje „mjesta“ kao višedimenzionalnog fenomena. Naglasak stavlja na fenomenologiju imaginarija, ispitujući kako sjecište umjetnosti i arhitekture može reinterpretirati i revitalizirati sjećanje na urbane prostore 20. stoljeća, posebno u Portugalu.

Istodobno, Hrvatska — a posebno Zagreb — služi kao zanimljiv studijski primjer, gdje izgrađeno okruženje svjedoči o preklapanju povijesnih slojeva. Spomenici antifašističkom otporu koegzistiraju s fizičkim tragovima Domovinskog rata iz 90-ih, stvarajući fragmentirani urbani krajolik koji utjelovljuje napetost između kolektivnog sjećanja, nacionalnog identiteta i poslijeratne obnove. Te materijalizirane povijesti izravno oblikuju temeljno pitanje istraživanja: kako umjetnost i arhitektura mogu surađivati u oživljavanju sjećanja na neko mjesto, pretvarajući njegove ožiljke u prostore refleksije i novog značenja?

Kroz ovaj dvostruki fokus, projekt u konačnici istražuje kako estetske intervencije mogu preoblikovati naše poimanje urbanih prostora, povezujući prošlost i sadašnjost te predlažući nove načine angažmana s osporavanim povijestima.