Slika 1. |
Slika 2. |
Diplomski rad, Jan Posednik
Mentorica: doc. mr. Zvjezdana Jembrih
Komentor: doc. mr. Andrej Aranicki
U središtu razmatranja ovoga diplomskog rada su istražni i konzervatorsko-restauratorski radovi na polikromiranoj i pozlaćenoj drvenoj skulpturi „Anđeo čuvar“, te problematika sakralnih skulptura 19. stoljeća.
Skulpturu „Anđeo čuvar“ pronašli smo u improviziranoj sakralnoj zbirci župne crkve sv. Jurja Mučenika, u Lešću na Dobri, u Karlovačkoj županiji. Utvrdili smo da se radi o skulpturi nastaloj krajem 19. stoljeća, koja je pripadala bočnom oltara smještenom na lijevoj strani lađe crkve. Prilikom raznih promjena u interijeru te crkve, skulptura je uklonjena s oltara i dugi niz godina je bila izložena neodgovarajućim uvjetima i propadanju.
Na temelju istraživanja ustanovili smo da je skulptura dva puta preslikana, što je znatno degradiralo njezin izvorni izgled. Istraživanja su pokazala da je izvorni, prvi kronološki sloj na skulpturi vrlo dobro očuvan. U konzultacijama s nadležnim Konzervatorskim odjelom u Karlovcu odlučili smo ukloniti naknadne preslike. Naknadne slojeve smo istražili, dokumentirali, te zatim uklonili.
Radovi izvedeni na skulpturi uključili su dezinsekciju gama zračenjem, podljepljivanje slojeva, analize mikrouzoraka, uklanjanje preslika, čišćenje poleđine, konsolidaciju u sloju nosioca, nadoknade u slojevima nosioca, osnove, oslika i pozlate, retuš, završno lakiranje, te izradu cjelovite pisane, grafičke i fotografske dokumentacije.
Skulptura je nakon radova vraćena u župnu crkvu sv. Jurja Mučenika, na njezin izvorni oltar.
Iste radove bilo bi dobro što prije izvesti i na drugoj skulpturi Anđela čuvara, s kojim ova skulptura sačinjava par, a koja se nalazi još uvijek u lošim uvjetima u improviziranoj sakralnoj zbirci. Tu skulpturu bi trebalo također vratiti na oltar. Time bi se postigla cjelina tog oltara, koji je, na žalost, obnovljen prije 10-ak godina na nestručan način.
U okviru teorijskog dijela ovoga diplomskog rada ukratko smo obradili problematiku sakralne skulpture 19. stoljeća, tj. problematiku vezanu za skulpturu, oltarnu arhitekturu i crkvene interijere nastale u 19. st. Jedan od najvećih problema su prijašnji „trendovi“ u poimanju i očuvanju sakralnih skulptura, na primjer, tzv. “jedinstvo stila“, koje je uzelo maha krajem 19. stoljeća. Time je drastično obezvrijeđena sakralna skulptura i oltarna arhitektura prijašnjih razdoblja.
Unatoč promjeni stavova i danas se događaju negativne pojave – otuđivanje, uklanjanje, nestručni zahvati itd. u crkvenim interijerima. Kako bismo to spriječili, potrebno je predložiti promjene i što više djelovati in situ na sprečavanju takvih situacija.