ALU - INFORMACIJE - Dnevne;;informacije i;;obavijesti - LEA BULAJA

Umjetnički rad Lee Bulaje u polju prostorne instalacije kontinuirano se razvija vezano za prostornu primjenu teksta. U radu “Nada”, nastalom u vrtu dubrovačke galerije Flora - koja se bori za svoj opstanak - riječ Nada ispisana je zelenom bojom na transparentnoj foliji i gotovo tjelesno povezuje grane drveća s prostorom galerije, osnažujući želju za opstankom. U šumi iza zgrade Akademije likovne umjetnosti u Zagrebu, u sklopu godišnje izložbe, Lea Bulaja povezuje stabla transparentnom folijom na kojoj ispisuje riječi Sjeti se, te stvara razvedenu mrežu, spektar usmjerenja koja ukazuju na složenost i slojevitost potisnutih osjećaja, misli i želja...Oslobađanje nesvjesnog i kolektivnog nesvjesnog kroz verbalizaciju ideja je dio i umjetničkog rada Misli 365.U svom radu autorica intenzivira primjenu teksta složenošću rečenica i njihovom vizualnom i semantičkom konstrukcijom. Bulaja se osvrće se na esej Elisabeth Kübler-Ross “O smrti i umiranju” koji opisuje stadije žalovanja kao linearan proces koji za cilj ima prihvaćanje gubitka. Istražujući sedam stadija žalosti i isprepletenih osjećaja opisanih u eseju, autorica dolazi do ideje da se različita emocionalna stanja vizualno manifestiraju, te ih predstavlja kroz ispisan tekst i rasporedom u prostoru. Tako, Šok i nevjericu veže za ispisane tekstove na platnu na neobrađenoj žutici i prozirnoj kućanskoj foliji koju karakterizira nejasan tekst, riječi “Sve ide fino kao obično i onda nastane totalno sranje“. Referenca je to na slavnu američku spisateljicu Joan Didion iz njezinu knjigu “Godina magičnog razmišljanja”. Posebnu pažnju autorica pridaje upotrebi svakodnevnih i “siromašnih” i potrošnih materijala, kao i jasnoći i čitljivosti ispisanog teksta kako u formalnom smislu odnosno ispisu, tako i značenju riječi i rečenica, odnosno njihovoj razumljivosti. Fazu poricanja smješta na hrapavo platno, s jasno ispisanim tekstom koji dopušta maštanje. Za Osjećaj krivnje autorica izdvaja tekst upotrebom velikih slova odabirući riječi bez smisla “BOLJE IM JE BEZ TEBE A T” U sljedećoj fazi Ljutnji rečenice nisu više nimalo jasne, nemaju nikakvog smisla, a slova su izmiješana. “otvorim li oči, zatvorim li oči sve će biti isto. Otvori, zatvori, još si tu…” Depresiju izdvaja kao jasan tekst na foliji i platnu „Svijet juri preko čežnjivih struna srca stvarajući glazbu tuge.“ Usamljenost bilježi na foliji tankim i nestajućim slovima, a refleksiju jasnijim riječima i te se tekst bolje vidi. I zaključno Prihvaćanje bilježi na platnu na kojem je ponovo sve jasno. “Drago mi je da sam iskusila nešto tako lijepo i ružno u isto vrijeme. Osjećam se da sam napokon, nažalost, odrasla.” (iz teksta Davorke Perić)

Izložba je otvorena do 20. srpnja 2024.