Ida Blažičko "Simfonija izgubljene bioraznolikosti" u Puli
Izložba Ide Blažičko “Simfonija izgubljene bioraznolikosti” u Puli
Otvorenje multimedijalne prostorno-specifične instalacije "Simfonija izgubljene bioraznolikosti" umjetnice Ide Blažičko održat će se u petak 16. veljače u 20 sati u prostoru Dnevnog boravka DC Rojca u Puli.
"Simfonija izgubljene bioraznolikosti" na snažan način obuhvaća spoj umjetnosti, prirode i tehnologije. Osmišljena multimedijalna umjetnička instalacija u svom obliku oslanja se na prirodne forme, u djelu su analizirane akustičke karakteristike željenih zvukova i proučavani prirodni oblici koji ih proizvode. Na temelju tih podataka u suradnji sa stručnjacima izrađuju se akustički oživljeni modeli. Instalacija je konstruirana tako da posjetitelji kroz nju mogu čuti zvukove trenutno ugroženih životinjskih vrsta, čime se stvara jasna veza između prirode, ljudskog djelovanja i tehnologije. Djelo tako postaje moćan podsjetnik na to koliko naše djelovanje može utjecati na okoliš. Instalacijom nastalom u suradnji s multimedijalnim umjetnikom i dizajnerom zvuka Alexom Brajkovićem, zvukovi trenutno ugroženih životinja postaju tužna simfonija gotovo izgubljene bioraznolikosti. Korištenjem prirodnih oblika i tehnologije stvara se snažan audio-vizualni doživljaj. "Simfonija izgubljene bioraznolikosti" je poticaj za razmišljanje, djelo koje otvara dijalog o važnim ekološkim temama, ali i podsjeća na nezamjenjivu ljepotu i bogatstvo prirodnog svijeta.
O autorici
Ida Blažičko diplomirala je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2007., studijski boravila na Indiana University of Pennsylvania (SAD), a na Kineskoj akademiji umjetnosti u Hangzhou 2012. godine doktorirala s disertacijom na temu Sustainable Public Art: Re-creating Urban Environment, gdje je i gostujuća profesorica. Ida u svome dosadašnjem radu bilježi realizaciju niza prostorno specifičnih skulptura inspiriranih glavnim istraživačkim interesima koji uključuju ono što se događa u preklapajućim područjima gdje možemo zamagliti granice i upotrijebiti biomimetiku kao umjetnički alat te ponuditi rješenja na probleme u okolišu. Na temu biomimetike doktorirala je 2016. pri Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (Biomimetika u službi umjetnosti). U javnim prostorima realizirala je skulpture od čelika Vjetar (Šangaj, 2011.), Vjetar II (Hangzhou, 2012.), Kakva tišina – u pećinu ponire zrika cikada (San Vito al Tagliamento, 2017.), Cloud i Leaves (EGM Skopje, 2022.). Jedinstvom monumentalnih dimenzija, krhkih materijala i biomorfne motivike u direktnom perceptualnom odnosu s promatračem njene skulpture pružaju dojam plemenite i dostojanstvene efemernosti koji autorica potencira ili nadograđuje, povezujući ih umjesto naslova ili objašnjenja s poetskim slikama haiku poezije. Tijekom 2017. boravi na umjetničkoj rezidenciji Cité Internationale des Arts u Parizu, te izlaže ambijentalnu skulpturu Blossoms u javnom prostoru. Godine 2018. skulptura Val uvrštena je u zbirku Fondacije Ado Furlan (Pordenone, Italija). U okviru Bijenala suvremene tekstilne umjetnosti Contextile, 2018. umjetnički je boravila u portugalskom gradu Guimarães te realizirala prostorno specifičnu skulpturu Traces of Time. Docentica je na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti i dopredsjednica Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU) u Zagrebu.
Izložba je ostvarena uz potporu Grada Pule, Istarske županije i Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.
