Noa Geras: ZVIJERI u Galeriji SC

U sklopu projekta Oni dolaze… u četvrtak, 7. rujna u Galeriji SC predstavit će se umjetnik Noa Geras s izložbom Zvijeri. Otvorenje je zakazano za 19 sati, a izložba će biti otvorena do 16. rujna, radnim danom od 12 do 20 sati te subotom od 10 do 13 sati.

“Homo sapiens je napisao nova pravila igre”, kaže Yuval Noah Harari[1], prije svega smjestivši čovjeka u središte svog živog svijeta. Iako se antropocenom uglavnom naziva razdoblje čovjekovog značajnijeg djelovanja na geološki razvoj Zemlje[2], ontološki je antropocen prisutan od prvih ljudskih civilizacija. Jedna od najvažnijih promjena koju donosi antropocen je u odnosu čovjeka prema ostalim živim bićima. Noa Geras u svojim radovima raslojava različite odnose čovjeka prema životinjama, a pozivajući se na suvremene eko feminističke prakse (svjesne kritike o esencijalizmu) problematizira i odnos čovjeka prema drugim ljudima.

Izložbom Zvijeri umjetnica smješta u dijalog čovjeka s neljudskim životinjama skrećući pozornost na potrebu za otvorenom komunikacijom i stvaranjem jedinstvene suvremene homeostaze.

Odmah s ulaza publiku dočekuje Zvijer: trometarska skulptura obješena je naopako, glave spuštene gotovo do poda. Zvijer izaziva strahopoštovanje svojom veličinom i istovremeno biva sasvim ranjiva: otkrivenog vrata, sputana i krhka. Univerzalnost minimalističkog tijela reprezentacija je životinjskog svijeta, a njezin neugodan, neprirodan položaj evidentno je posljedica ljudskog djelovanja. Umjetnica na taj način postavlja osnovu za propitivanje dalekosežnosti specizma no otvara mogućnost dijaloga o načinima na koji se utjecaj specizma može smanjiti ili eliminirati. Podsjeća na smrtnost svih živih bića.
Visceralnim performansom umjetnica apostrofira problematiku: sveobuhvatnost opserviranih disbalansa proizlazi iz neodvojive ljudske prirode – one zvijerske, animalne – od koje čovjek toliko često bježi. Ne birajući sredstva za bijeg od animalnog pretvara se u zvijer: proždire ne-ljudsko i bez razmišljanja uzima, uništava. Uvučen u perpetuiranu destrukciju ni ne opaža vlastitu propast.

Poigravajući se kontrastima umjetnica poentira relevantne točke u poimanju odnosa čovjeka i prirode uz prisutno osvješćivanje potrebe za povratkom čovjeka prirodi. Tako je na dugom, grubo obrađenom metalnom stolu nježna tekstura platnenih, pojednostavljenih životinjskih glava. Iako su same za sebe krhke, smještene u grupu one postaju protuteža hladnoći metala. Sama forma glave na prvi pogled podsjeća na kazališnu masku, međutim ona u svojoj jednostavnosti postaje simbol i otvara pitanje: što je to i životinjsko i ljudsko? Prostor okružuju vizualni podsjetnici na krhkost života: svijetlim akvarelima kontrapunktirani su motivi zbijenih organskih formi koje podsjećaju na trupla. U njima se odražava premisa izložbe: poticanje na dijalog o naslijednim i društveno konstruiranim odnosima između ljudi i ne ljudskih životinja. Umjetnica radovima evocira animističke prakse u kojima jaz između ljudi i životinja ne postoji, već se za opstanak nužan balans postiže kontinuiranim razgovorom svih uključenih u suživotu.
Iako nas povijest i filozofija uče o potrebi za jasnim razgraničenjem čovjeka od životinja neupitna je uronjenost ljudskog roda u simbiotičke ekosustave prirode. Donna Harraway opisuje tu međuovisnost pojmom simpoetika naglašavajući kako sva živa bića (Critters of Terra) u svoj svojoj različitosti i potrebi za razbijanjem kategorija specizma opstaju zahvaljujući preplitanju znanja, misli, priča i želja.[3] Noa Geras na vizualno pročišćen i snažan način utjelovljuje simopoetiku: kao punokrvni sudionici života na Zemlji u svom djelovanju težimo zajedničkom rekonstituiranju prostora kao sigurnog mjesta ispunjenog jednako validnim različitostima. (predgovor, Maja Pavlinić)

Biografija

Noa Geras je umjetnica koja istražuje odnos između uma, prirode i tehnologije. Svojim radom promišlja identitet i oblike nasilja, prema manjinama, prirodi i životinjama, dok ih ugrađuje u povijesne narative i svoju osobnu povijest. Rođena je 1996. u Jeruzalemu, a odrasla je u Zagrebu. Studirala je slikarstvo i kiparstvo na Accademia di Belle Arti u Veneciji, Italija, a magistrirala je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu i magistrirala računalne umjetnosti na Goldsmithsu, Sveučilište u Londonu.

[1] Yuval Noah Harari, Homo Deus: Kratka povijest sutrašnjice, 2017., str. 81.

[2] Antropocen kao geološko razdoblje nema strogo definiran period: neki smatraju da je početak antropocena agrarna revolucija, neki industrijska revolucija, no svakako je prisutan od perioda tzv. velikog ubrzanja (The Great Acceleration) nakon Drugog svjetskog rata.

[3] Donna Harraway, Staying with the Trouble: making Kin in the Chthulucene, 2016., str.100