Ivana Stećuk: Nježno pranje

Sociološka teorija etiketiranja pretpostavlja da samoidentitet i ponašanje pojedinaca mogu biti određeni ili pod (negativnim) utjecajem etiketa koje se koriste za opisivanje ili klasifikaciju. Za razliku od dodjeljivanja stereotipnih karakteristika, etiketiranje u ovom kontekstu ipak treba shvatiti kao neutralnu kategorizaciju, kao socijalni koncept koji Ivana Stećuk objeručke prigrljuje u stvaranju ambijenta od mekih skulptura. Iskustva, situacije, tuđe opservacije i komentari čine segmente interesa umjetnice na kojima temelji tekstilne radove, a ključ za njihovo razumijevanje nalazi se na ušivenim etiketama koje predstavljaju isječke njezine (pridane) osobnosti ili alter-ega. Piktogramima poput pegle ili posude s vodom proizvođači označavaju prijedloge o metodama pranja, sušenja, kemijskog čišćenja i glačanja odjeće. Spomenute simbole umjetnica prilagođava i otiskuje na uvećanim etiketama u formi kratkih umjetničkih knjiga, te pričvršćuje na radove koje time na satiričan način otvara interpretaciji. Mekane skulpture postaju „prljavi veš“ iznesen na vidjelo u formi ambijentalne instalacije koja se ljuljuška na umjetnom vjetru groteskno prizivajući prizore priobalnih gradića. Za razliku od takvih pitoresknih scena, nedostatak boje ovih tekstilnih radova podsjeća na ispranost, u vidu istrošene odjeće, ali i već blijedih memorija. One su opisane jezgrovito i bez okolišanja kao niz gradivnih elemenata vlastitog identiteta koje čine periodi osjećaja ovisnosti o drugima, čišćenja od negativnih emocija, samokritike ili pak ljubavnih epizoda. Uz iznimku etikete pod nazivom Imperativ. Glagolski oblik kojim se izražava zahtjev, zapovijed ili zabrana, ujedno se može shvatiti kao kategorički u filozofskom smislu, koji vrijedi uvijek i bezuvjetno, te označava prijeku potrebu. Ipak, nepostojanjem prvog lica jednine u imperativu razbija se začarani krug samoreferiranja, čime se otvaraju poneka metafizička pitanja, a interpretacija rada potencijalno uzdiže u ontološke sfere.

Sara Mikelić

ŽIVOTOPIS

Igre riječi, nostalgični i zaigrani likovni motivi glavni su akteri u radovima Ivane Stećuk (Zagreb, 1997.).

Magistrirala je na Grafičkom odsjeku ALU Zagreb 2022. godine u klasi red. prof. art. Mirjane Vodopije, pod komentorstvom Silvia Vujičića. Polje interesa su joj tekstilne instalacije i objekti koje spaja s grafičkim tehnikama. U svojim radovima pokušava uhvatiti misli, osjećaje i trenutke u svakodnevici, dati sitnicama i greškama mogućnost da budu glavni akteri.

Pokušava se približiti gledateljima motivima s kojima se mogu poistovjetiti asocijativno, koji su zajednički umjetnici koja je napravila rad i osobi koja će taj rad vidjeti. Ivana Stećuk je ostvarila 5 samostalnih i izlagala na više od 25 grupnih izložbi, te je dobitnica dvije Rektorove nagrade za veliki timski rad.

Izložbu u galeriji Šira možete pogledati u radnom vremenu Galerije (pon-pet: 9-16 h, 18-20 h, subotom: 11-16 h) do 16.4.2023.

DEPLIJAN IZLOŽBE

Više o izložbi:

https://www.shira.alu.hr/izlozbe/ivana-stecuk-njezno-pranje/

https://www.facebook.com/GalerijaShira/