|
|
| Slika 1. Ivan Goldin - zatečeno stanje 1 |
|
|
| Slika 2. Ivan Goldin - zatečeno stanje 2 |
|
|
| Slika 3. Ivan Goldin - prednja nakon |
|
|
| Slika 4. Ivan Goldin - stražnja nakon |
Konzervatorsko - restauratorski radovi na atici desnog bočnog oltara sv. Ane u kapeli sv. Jakova na Očuri uz prilog terminologiji dijelova baroknih oltara 18. st. u sjeverozapadnoj Hrvatskoj
Diplomski rad, Ivan Goldin
| Mentorica: | izv. prof. mr. art. Zvjezdana Jembrih |
| Komentorica: | dipl. pov. umj. Tajana Vrhovec Škalamera |
| Datum obrane: | 4. srpnja 2019. |
SAŽETAK
Atika desnog bočnog oltara sv. Ane pripada nekada bogatom baroknom inventaru kapele sv. Jakova na Očuri. Desni bočni oltar sv. Ane datira iz 18. stoljeća, točnije 1754. godine, kako je navedeno u Kanonskim vizitacijama.[1]
Povijest prema kapeli nije bila nimalo blaga, a danas, nekada opsežan inventar, broji dvadesetak skulptura, nekoliko dijelova oltarne arhitekture i ornamenata, kao i dva medaljona - slike na platnu, od kojih jedan pripada atici bočnog oltara sv. Ane.
Odsjek za konzerviranje i restauriranje umjetnina Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu još od 2011. godine aktivno surađuje s Konzervatorskim odjelom u Krapini i od tada se u okviru nastave, diplomskih radova i restauratorske prakse odvijaju konzervatorsko-restauratorski radovi na preostalom drvenom inventaru kapele sv. Jakova.
Na atici su jasno vidljivi tragovi vremena, zbog teške sudbine kapele, ali i nemara, čestih premještanja i pohrane u neadekvatnim uvjetima, što materijal poput drva teško može preživjeti bez (ne)vidljivih posljedica. I Gjuro Szabo napominje:
“Krivnja za propast jamačno dobrih djela leži donekle već u materijalu samom. Redovito su oltari građeni od drveta, koje u vlažnim crkvama lako propada. No to nije jedini uzrok: imademo drugdje iz gotičkoga, naročito iz kasnogotičkoga doba vrlo doro sačuvanih oltara, od kojih se nije izgubio ni najmanji komadić, i nije kroz stoljeća trebalo restauratora. Mnogo je više krivnje za propadanje naših oltara u zakonima mode. Poznato je, da svako doba, koje misli, da ima neki novi ukus, novi “stil”, drži, da je sve, što je od prošloga doba ostalo, barbarsko i neukusno, pa da to treba odstraniti. Rijetki su, koji su umjetninu cijenili po umjetničkoj vrijednosti ne osvrćući se na često sasvim neopravdane zahtjeve svoga vremena.”[2]
Atika je dopremljena na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagreb iz improvizirane čuvaonice u Mariji Bistrici u studenom 2018. godine na inicijativu izv. prof. mr. art. Zvjezdane Jembrih i studenta 5. godine Ivana Goldina, kako bi se na objektu proveli konzeravorsko-restauratorski radovi i potrebna istraživanja. Djelatnici Hrvatskog restauratorskog zavoda obavili su na atici djelomičnu preventivnu zaštitu 2009. godine, kako bi zaustavili daljnje opadanje polikromije te je od tada napokon dočekala red za provedbu nužnih konzervatorsko-restauratorskih postupaka.
Već pri prvom pogledu na atiku smještenu u improviziranoj čuvaonici jasno su bila vidljiva brojna mehanička oštećenja, mali postotak očuvane polikromije (kojoj je prijetilo opadanje), prljava površina nosioca i preostalog slikanog sloja, crvotočina i devastirana struktura drva s nedostajećim (ili djelomice očuvanim) dekorativnim elementima
Pristup atici biti će dosljedan kao i kod svih ostalih skulptura iz kapele sv. Jakova, kako bi se dosljedno i etički izveli konzervatorsko-restauratorski radovi na svim preostalim dijelovima inventara.
Uz konzervatorske postupke: dezinsekciju, čišćenje nosioca i polikromije, podljepljivanje polikromije i konsolidaciju nosioca, biti će i manjih restauratorskih zahvata: minimalne nadoknade nedostajućih dijelova nosioca arhitekture atike (koji su djelomično postojali i na fotografijama iz 2009. godine te na arhivskim fotografijama), te spajanje svih preostalih dijelova atike u cjelinu.
Glavni cilj konzervatorsko-restauratorskih radova na inventaru kapele sv. Jakova na Očuri jest spriječiti daljnje propadanje preostalog invetntara, dokumentirati sve dijelove, uspostaviti cjelinu te postići čitljivost svih dijelova i cjeline. U tom smislu planira se povratak preostalog inventara u kapelu, koja je danas bez inventara i u kojoj se dovršavaju dugogodišnji radovi obnove.
Svi dosadašnji radovi na kapeli sv. Jakova te oni koji će tek uslijediti primjer su i nada u spas preostalog inventara i drugih, mnogih crkava i kapela koje dijele sličnu sudbinu.
Misao vodilja ovog diplomskog rada inspirirana je osvrtom Gjure Szabe, s nadom da će je i budući naraštaji naše profesije slijediti:
“Ljepota tih predmeta preživjela je i preživjet će i one teške epohe, u kojima se gubi smisao ljepote pred užasom borbe za opstanak. Ta i svi ovi predmeti, bili drevne kule, gradovi, dvorci, crkve ili crkvice, proživjeli su ne jedared ovakva vremena. Ljudi, koji su ih stvorili i voljeli, odavna su iščeznuli, drugi su se rodovi njima veselili, a opet iščezli, dok oni spomenici stoje nepromenjenji u vremenu (...) I ova će oluja proći - ljudi će ponestati, a predmeti će ostati lijepi u ljepoti, za koju nema vremena.”[3]
ključne riječi: atika, kapela sv. Jakova na Očuri, drvena polikromirana skulptura, konzerviranje-restauriranje, barokni oltari, dijelovi oltara
[1] Miletić, Drago; Valjato Fabris, Marija; Kapela sv. Jakova na Očuri, Stanje i razvoj i prezentacija, Godišnjak zaštite spomenika skulptura Hrvatske, 20/ 1994. – 21/ 1995., Zagreb, str. 21
[2] Szabo, Gjuro, Umjetnost u našim ladanjskim crkvama, Narodne starine, Zagreb, 1929., str. 27
[3] Szabo, Gjuro, Umjetnost u našim ladanjskim crkvama, Narodne starine, Zagreb, 1929., str. 3.