Izložba HUMANOST

Pozivamo vas da tijekom travnja, svibnja i lipnja 2022. pogledate izložbu Humanost u Galeriji Panacea, Ilica 197, Zagreb, realiziranu u suradnji Centra za umjetnost i medicinu Klinike za tumore KBC-a Sestre milosrdnice s Akademijom likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu.

Predstavljeni su radovi studenata i alumnija Nastavničkog odsjeka Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu i gostujućih studenata Akademije primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci, realizirani u okviru umjetničko-istraživačkog projekta Prošireni mediji:

Margareta Belančić, Jelena Bogdanić, Dorotea Braić, Sara Butković, Kristina Dimitrov, Petra Divković, Valerija Djanješić, Klara Dujmović, Edo Hrženjak, Martina Ištvan, Zdenko Mikša, Stela Mikulin, Petra Patafta, Antonela Šurbek, Andrea Taraš, Mirta Vulelija, Lea Zirdum.

Mentori i suradnici u realizaciji odabranih studentskih radova: Gordana Bakić Vlahov, Snježana Ban, Hrvoslava Brkušić, Igor Čabraja,  Iva Ćurić, Ines Krasić, Ante Rašić, Tanja Vujasinović, Vlasta Žanić

Umjetničko-istraživački projekt Prošireni mediji održava se na Nastavničkom odsjeku ALU od 2018. godine. Voditeljice: PM 1/kiparstvo 2018./2019.: Vlasta Žanić (inicijatorica projekta); PM 2/grafika i primijenjena grafika 2019./2020.: Ines Krasić; PM 3/slikarstvo: Snježana Ban; PM 4 /likovna pedagogija: Sonja Vuk

HUMANOST

Izložba studenata i alumnija Nastavničkog odsjeka ALU Sveučilišta u Zagrebu i gostujućih studenata APURI nastavak je suradnje između Centra za umjetnost i medicinu na Klinici za tumore u Zagrebu i Akademije likovnih umjetnosti, te dosadašnjeg izložbenog programa Galerije Panacea koji je uspješno osmišljavao i provodio Ante Rašić, sve do privremenog prekida programa uzrokovanog pandemijom.

U međuvremenu, pandemija kojoj više i nije potrebno izgovarati ime, još uvijek je među nama, a aktualna zbivanja na globalnom i političkom planu neki su od razloga koji svakodnevni život suvremenog čovjeka i svijet u kojemu živimo čine još turbulentnijim, neizvjesnijim i egzistencijalno sve izazovnijim. Ljudske brige, dakako, postaju još veće kada čovjek biva suočen s bolešću i intimnim izazovima, kao i strahovima na putu ka ozdravljenju. Stoga, izložba pred vama u Galeriji Panacea nije bez razloga naslovljena Humanost. Ona nam je danas svima, kako u životu, tako i u umjetnosti, nasušno potrebna.

Umjetnost, kao što znamo, redovito sva vanjska i unutarnja zbivanja i izazove koji stižu iz života i umjetnosti pretvara u formu i problemsko pitanje, a sam proces njezina stvaranja nerijetko za samog umjetnika znači i neku vrstu terapeutskog učinka, o čemu svjedoče brojni umjetnici. Prema shvaćanju umjetnice Marine Abramović „cjelokupna je umjetnost terapija. Razlog zašto se neki umjetnik bavi umjetnošću jest mogućnost terapeutskog učinka. Ali najvažnije je kako osobni problem uzdignuti na razinu univerzalne spoznaje.“[1] Drugim riječima, u prirodi je umjetnosti težiti, makar idealistički, ostvarivanju osobnog i društvenog boljitka. Marina Abramović nas upućuje i na mogućnost terapeutskog učinka koji umjetnost može imati ne samo na umjetnika, već i na promatrača, čak i onda kada mu poruka ili smisao umjetničkog djela nisu sasvim jasni, ali će, makar i nesvjesno, reagirati na neku od njezinih razina. Najčešće se to događa putem iskustava i emocija koja su nam zajednička.

Jedno takvo svima zajedničko i još uvijek recentno iskustvo fenomen je humanosti, doveden u pitanje uslijed otuđenja koje je zahtijevao svakodnevni život ljudi suočenih s pandemijom, čime se u svojem kolažu bavi Margareta Belančić, jedna od autorica ove izložbe prema čijem je nazivu rada naslovljena cijela izložba. I ostalim vrlo mladim umjetnicima, sudionicima ove izložbe zajedničko je bavljenje takozvanim univerzalnim temama, obuhvaćenim kroz široki raspon autorskih pristupa. Često su posrijedi intimne i/ili duhovite refleksije o vlastitom identitetu, odnosno pogledu u/na samog sebe (Sara Butković, Kristina Dimitrov, Klara Dujmović, Edo Hrženjak, Martina Ištvan, Zdenko Mikša, Petra Patafta), nerijetko smještene u najbliže okruženje vlastitog doma i svakodnevnih prostora (Valerija Djanješić, Stela Mikulin, Lea Zirdum) ili pak stvaranje osobnog, intimnog ambijenta (Dorotea Braić) i reljefa u koji su utisnute organske forme (Mirta Vulelija), sve do plastičnog herbarija koji se bavi pitanjima masovne potrošnje i njezina učinka na prirodu (Jelena Bogdanić). Katkad je riječ o duhovito i stilizirano prikazanim sadržajima iz svakodnevnog života (Petra Divković, Antonela  Šurbek).

U problemskom i formalnom smislu, odabrani radovi specifični su i po tome što su nastali u okviru umjetničko-istraživačkog projekta Prošireni mediji koji se pokazao značajnim za Nastavnički odsjek, uvelike se odrazivši na kvalitetu umjetničkih radova studenata i na diplomske radove koji su već privukli pažnju struke. Projekt Prošireni mediji na Nastavničkom se odsjeku provodi na inicijativu Vlaste Žanić još od 2018. godine. 

Do danas su organizirana tri ciklusa iz različitih umjetničkih područja (kiparstvo, grafika i slikarstvo), dok je četvrti ciklus iz područja likovne pedagogije u tijeku. Projekt je organiziran s ciljem pomicanja granica tradicionalnih medija u korist eksperimentalnih, hibridnih formi i inovativnih umjetničkih izraza, kao što je to činio program legendarne zagrebačke Galerije PM još osamdesetih godina prošlog stoljeća, po kojemu je projekt i dobio ime. Studenti su tako dobili priliku pobliže upoznati povijest avangardne, medijske i konceptualne umjetnosti na našim prostorima i to kroz brojna predavanja istaknutih profesora, povjesničara i teoretičara suvremene umjetnosti, umjetnika, kustosa, kao i kroz razne prezentacije i radionice velikog broja suvremenih autora koji su im približili inovativne pristupe umjetničkom radu. Pritom su ostvarene brojne međuinstitucijske i međusveučilišne suradnje nastavnika, istraživača, umjetnika i studenata, što je logično dovelo do toga da na izložbi gostuju studenti s Akademije primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci. Ova izložba posjetiteljima donosi presjek radova nastalih u četiri godine projekta. U konačnici, u sve ove mlade umjetnike, u njihovu umjetnost i umjetnički napredak, kao umjetnici i pedagozi polažemo velike nade, a samim time polažemo nadu i u humanost.

[1] „Bijeg prema nepoznatome: Razgovor s Marinom Abramović“, intervju, razgovor vodila Nada Beroš, u: Nada Beroš (ur.): Kroćenje tame: eseji i razgovori o umjetnosti na prijelomu stoljeća, Fraktura, Zaprešić, 2010., str. 296.