Ida Blažičko u Portugalu
U subotu, 1. rujna 2018. u portugalskom gradu Guimarãesu otvrorena je međunarodna bijenalna izložba suvremene tekstilne umjetnosti “Contextile”, koja se održava od 2012. godine. Izložba će trajati do 20. listopada s programima koji će se održavati po čitavom Guimarãesu te ugostiti ponajbolje svjetske umjetnike koji se koriste tekstilom kao materijalom za svoja ostvarenja.
Uz glavnu međunarodnu izložbu, ovogodišnji “Contextile” pozvao je Ann Hamilton, američku multimedijalnu umjetnicu, te Dvoru Morag iz Izraela. Međutim, za nas je posebno važan uspjeh Ide Blažičko (rođena je 1985.), hrvatske kiparice i docentice na ALU u Zagrebu, koja je već ostvarila zamjetne uspjehe i koja ove godine izlaže na ovoj manifestaciji u sklopu platforme Magic Carpets, projekta povezivanja i promocije mladih umjetnika Europe. Ida Blažičko završila je postdiplomski studij javne skulpture u Kini, u gradu Hangzhou (što je potom potvrdila na zagrebačkom sveučilištu), a našoj je publici poznata po zadivljujućim instalacijama u kojima od tekstila stvara organske oblike. Njima je (među ostalim) oplemenila interijer Muzeja za umjetnost i obrt (2015.), Tunel Grič i dvorište Akademije likovnih umjetnosti (2016.), Knjižnicu Marije Jurić Zagorke u Zagrebu i Zrinjevac (2017.) te Plato Gradec i ulice Varaždina (2018.). Prošle je godine na izložbi Palinsesti u talijanskom gradu San Vito al Tagliamento dobila nagradu Premio in Sesto koja se od 2009. dodjeljuje mladim umjetnicima za izvedbu skulpture u javnom prostoru, kao prva netalijanska umjetnica kojoj je ta nagrada dodijeljena. Ove godine sudjelovala je s timom arhitekta Krešimira Rogine na osmišljavanju crnogorskog paviljona na venecijanskom Bijenalu arhitekture. Nastup na “Contextileu” veliki je međunarodni uspjeh Ide Blažičko i cijele hrvatske umjetnosti pa stoga zaslužuje posebnu pažnju.
Rad koji ondje predstavlja zove se “Tragovi vremena”, a riječ je o tri instalacije koje, poput spomenutih intervencija u javni prostor Ann Hamilton, povezuju tri lokacije. One su postavljene u centru Casa da Memória, u klaustru samostana svete Klare i na spremnicima za vodu, koji nose naziv i zaštitu lokalnoga sveca, svetog Guáltera. Sve te lokacije u sebi spajaju (kao četiri lokacije u Engleskoj, u T. S. Eliotovim “Kvartetima”) prošlost, sadašnjost i budućnost. Instalacije Ide Blažičko nadvijaju se nad tim mjestima kao duhovi bezbrojnih života provedenih u njihovu okrilju, koji još brbljaju o svojoj svakodnevici. Tu se još jednom potvrđuje usporedba ljudskog vijeka na Zemlji i tekstila - jer tkaninama smo ogrnuti cijeli život i one označavaju naše predstavljanje drugima, našu sliku o sebi koju želimo odaslati, one su ta odjeća koja itekako čini čovjeka.
Instalacije Ide Blažičko golemi su florealni oblici koji poigravaju na vjetru, slični cvjetovima kakve je 2017. postavila na Zrinjevcu. Prosijavanje svjetla kroz njihovu svilu i igra sjena koje bacaju na tlo podsjećaju nas na fluktuirajuću energiju gradova, na pulsirajuće bilo ljudskog života i ritmičnu izmjenu pokoljenja od kojih svako ponovno otkriva svijet ispočetka. Oblici njezinih skulptura posuđeni su od formacija iz prirode pa su tako u suglasju s idejom kontinuirane, ciklične promjene i stalnog novog rađanja. Forme u prirodi ostaju u svakoj generaciji prividno iste, ali se procesima evolucije i prilagodbe okolišu neprimjetno mijenjaju i usavršavaju.
Radovi ove umjetnice mogu se shvatiti i kao zanimljiv obrat u klasičnom shvaćanju skulpture: umjesto nepomičnosti, masivnosti i krutosti, ona nudi dinamiku, lakoću i promjenjivost, a umjesto monumenata koji slave simbole trenutačno vladajuće ideologije, razigrane artikulacije prostora koji svoj smisao pronalaze samo u igri i u svojem čistom postojanju. Poput prirode koja joj je vječna inspiracija, Ida Blažičko ima nevjerojatnu, naizgled neiscrpnu kreativnu energiju. Nakon ovog portugalskog uspjeha, ove jeseni čekaju je izložbe u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik i u Galeriji Forum.
