Razgovori na Jabukovcu 10 - B. Benčić i M. Tadić
Branka Benčić i Marko Tadić - „Horizont očekivanja“
Hrvatski paviljon na 57. Venecijanskom bijenalu
U srijedu, 18. 10. 2017., u 17 sati, predavaonica 33, ALU Zagreb, Nastavnički odsjek, Jabukovac 10
UMJETNICI: Tina Gverović i Marko Tadić
KUSTOSICA: Branka Benčić
Izložba za hrvatski paviljon pod naslovom Horizont očekivanja predstavlja instalacije dvoje umjetnika: Fantomska trgovina: More Ljudi (Phantom Trades: Sea of People) Tine Gverović i Događaji koje treba zaboraviti (Events Meant to Be Forgotten) Marka Tadića. „Horizont očekivanja“ u hrvatskom paviljonu predstavlja umjetnike Tinu Gverović i Marka Tadića. Projekt se realizira kao dvostruka samostalna izložba i temelji na produkciji novih radova umjetnika, posebno mišljenih za izlaganje na Bijenalu. Izložba Tine Gverović i Marka Tadića strukturira se kao fragmentaran narativ i ukazuje na privremenost izložbenog prostora, spajajući dvije umjetničke pozicije koje se bave temama neizvjesnosti, tenzija ili urušavanja te načinima putem kojih ih dovodimo u različite uvjete i kontekste. Tina Gverović i Marko Tadić u svojim radovima angažiraju konceptualne postupke i subjektivnu imaginaciju upisane u prostorne i vremenske diskontinuitete. Tako se konstituira prostor koji propituje strukture izlaganja i percepciju promatrača, artikulirajući njegov fluidan, gotovo performativan karakter kretanja prostorom. Riječ je o obliku koloniziranja prostora kao autorefleksivnoj gesti. Izbjegavajući fiksnu naraciju koja ocrtava određen sadržaj, izložba sudjeluje u stvaranju niza međuodnosa i pukotina, ukazujući na preinake i lomove kao mjesta potencijalne transformacije i imaginacije. Uz pomoć različitih medija, slikarstva, crteža, instalacije ili teksta Tina Gverović radove stvara u obliku dezorijentirajućih instalacija koje angažiraju prostor, teritorij i identitet te propituje odnos radova i imaginacije. Njezine su slike fluidne i krhke predodžbe, koje levitiraju između različitih stanja. U instalaciji Fantomska trgovina: More ljudi, koja se sastoji od slika i predmeta, Tina Gverović nastavlja propitivati procese prikupljanja, pozornost usmjerava na povijest i materijalnost, tijela u tranzitu, kao pokretne mase ili geopolitičke subjekte. Marko Tadić u svojem je radu dugoročno fasciniran naslijeđem modernizma. Događaji koje treba zaboraviti instalacija je koja se koristi dijaprojekcijama, filmom i crtežima, povezanima sustavom konstruktivnih elemenata. Počiva na nizu projiciranih slika, vintage imaginarija, a pronađeni slajdovi kao ready made slike ili found footage / found images predstavljaju prizore u koje umjetnik intervenira crtanjem ili struganjem. Inscenirajući priču na razmeđu dokumenta i fikcije, Marko Tadić razvija narativ labavo povezanih prizora uokvirujući napuštene ili zaboravljene lokacije, kao ostatke zamrznutog vremena, vizualnu panoramu koja lebdi negdje između povijesti, sjećanja i projekcija budućnosti. Preuzimajući naslov iz teorije recepcije Hansa Roberta Jaussa, kao struktura koja omogućuje razumijevanje, „horizont očekivanja“ ukazuje na platformu zajedničkog iskustva, kao i neizvjesne mogućnosti identifikacije zajedničkog značenjskog vidokruga.
Branka Benčić
