 |
 |
|
 |
 |
|
 |
 |
|
 |
 |
|
 |
||
 |
||
 |
||
Radionica Transfer zidnih slika – slovenska iskustva na OKIRU od 15 – 17.02.2017., voditelj Rado Zoubek
U suradnji s Restauratorskom centrom u Ljubljani, Zavodom za zaštitu kulturne baštine Slovenije, po drugi put organizirana je serija predavanja i radionica u trajanju od tri dana. Gost predavač i voditelj radionice ovaj put je bio ugledni slovenski restaurator-savjetnik Rado Zoubek. Iz svog bogatog iskustva, g. Zoubek je izdvojio najzanimljivije slučajeve transfera zidnih slika, te primjere razvoja i primjene novih materijala u tom vrlo zahtjevnom restauratorskom Apostupku. Predavanje posvećeno metodama testiranja injektirnih smjesa na terenu (testovi in situ) održala je dr. Andreja Padovnik, voditeljica prirodoslovnog laboratorija Restauratorskog centra.
Djelomičnim povijesnim pregledom primjene metode odvajanja i prijenosa zidnih slika u Sloveniji, g. Zoubek ukazao je na probleme koje je primjena stacco metode odvajanja zidnih slika uzrokovala na slikama. Naime, odvajanje zidnih slika sa slojem žbuke, s lica zaštićene samo slojem facinga sačinjenog od nekoliko slojeva gaze, ili japanskog papira i gaze te eventualno platna, gotovo je u pravilu uzrokovalo pucanje slojeva žbuke. Takve pukotine teško bi se sanirale, te su na licu slike ostajali vidljivi tragovi pukotina, a razina slike nije se mogla ujednačiti.
Kroz nekoliko slučajeva odvajanja, demonstriran je razvoj upotrebe čvrstog nosioca facinga koji omogućava da slika koja se odvaja zadrži elastičnost, u nekim slučajevima zakrivljenu površinu, ali i stabilnost. Razvoj ove metode omogućio je zaštitu zidne slike,sigurnost tijekom procesa prijenosa, lakoću odvajanja i manipulacije i povratnost. Korištenje elastičnih drvenih letvica pričvršćenih poliuretanskom niskoekspandirajućom pjenom olakšava čitav proces, a metoda je ujedno i vrlo lako primjenjiva.
Veliki broj odvojenih zidnih slika deponiranih dugi niz godina u Restauratorskom centru u Ljubljani, od kojih su na neke primijenjeni novi slojevi backinga izvedeni pomoću vapnenog kazeinata u koji su potpljeni slojevi gaze, a neki i preneseni na novi, čvrsti nosilac, izvor su iskustva koje je korišteno u daljnjim radovima na ostalim transferima. Pokazalo se da su zidne slike tretirane na poleđini vapnenim kazeinatom dugi niz godina sačuvane u dobrom stanju, te je primjena tog materijala nastavljena u praksi Restauratorskog centra.
Što se tiče novih čvrstih nosilaca, težnja ka korištenju što lakših i tanjih materijala kako bi se olakšala manipulacija a ujedno i osigurala povratnost , dovela je do korištenja nekih novih laganih materijala.
Materijali i metode koje se primjenjuju u procesu transfera zidnih slika u Sloveniji prezentirani su na predavanjima, a na radionici su primijenjeni u praksi na zidnim slikama izvedenim tijekom nastave u praktikumu za zidno slikarstvo. Na već ranije odabranim i djelomično pripremljenim primjerima, provedeni su postupci transfera, primijenjene su nove metode i materijali te su se studenti na nizu slučajeva koji su obrađeni, u tri dana radionice mogli upoznati sa svim fazama postupka. Uz upute voditelja, studenti su sami pripremali materijale i primjenjivali ih na slikama kako bi se uživo upoznali s opisanim metodama i sami isprobali postupke svih faza radova.
Ova radionica bila je izuzetno uspješna i korisna iz više razloga. Predavanja su pokazala koji su sve problemi postojali u primjeni metode transfera te na koji su se način ti problemi pokušali riješiti. Iz tih primjera vidljivo je kako se postupnim promjenama metode usavršavaju, te kako je moguće, prateći razvoj materijala koji nisu uvijek namijenjeni za korištenje u restauriranju, iskoristiti one koji u najvećoj mjeri udovoljavaju zahtjevima struke. Iz prezentiranih primjera vidljivo je također u kojoj mjeri je restauratorski posao kreativan i kako svaki slučaj zahtijeva poseban pristup i neka originalna rješenja.
Kao i u svakom drugom poslu, ono iz čega se najbolje uči su greške. Način prezentiranja postupaka uočavajući greške, ne radi kritiziranja prethodnika, nego radi promišljanja načina na koji bi se one mogle izbjeći, korisno je u procesu obrazovanja budućih restauratora jer razvoj velikom brzinom stvara nove mogućnosti.
Na kraju, upućujemo najsrdačniju zahvalu g. Zoubeku, dr. Padovnik i čitavom Restauratorskom censtu na ovako uspješnoj, već drugoj po redu radionici (prva raionica organizirana 2015.g. koju je vodila konz.rest. Martina Kikelj bila je posvećena iskustvima u čišćenju i konsolidaciji zidnih slika). Također zahvaljujemo na donaciji materijala korištenih u radionici i nadamo se da će se suradnja nastaviti i ubuduće.